Griženje je kod male djece vrlo česta pojava i u većini slučajeva predstavlja normalan dio dječjeg razvoja. Roditeljima je neugodno kada iz vrtića dobiju informaciju da je njihovo dijete ugrizlo drugog mališana. Ista se situacija može dogoditi i u parku, kada dijete iznenada ugrize roditelja ili prijatelja s kojim se do tada mirno igralo. Takve situacije često izazovu zabrinutost i osudu okoline.
Istraživanja pokazuju da se griženjenje najčešće javlja u dobi između 1. i 3. godine života. Iako odraslima djeluje kao izraz agresije, mala djeca ne grizu iz zlobe niti s namjerom da nekome trajno naškode. Njihov mozak i emocije razvijaju se svjetlosnom brzinom, dok su im komunikacijske vještine još uvijek iznimno ograničene.
Evo što se zapravo krije iza ovog neugodnog ponašanja i kako reagirati u ključnom trenutku.
Što se događa u glavi djeteta koje ima potrebu ugristi?
Griženje rijetko nastaje “iz čista mira”. Iza svakog ugriza krije se konkretan podražaj s kojim se dijete u tom trenutku ne zna nositi na drugačiji način:
- Nemogućnost izražavanja emocija (Frustracija): Dijete od dvije godine osjeća snažnu ljutnju, ljubomoru ili nemoć, ali još nema dovoljno razvijen govor da kaže: “Ljut sam jer si mi uzeo igračku!” Ugriz postaje najbrži i najizravniji način da pošalje poruku.
- Senzorno preopterećenje i preveliko uzbuđenje: Zanimljivo je da djeca ne grizu samo kad su ljuta – često grizu i od prevelike sreće ili uzbuđenja! Kada su preplavljena emocijama, bukom u vrtićkoj skupini ili umorom, impulzivna reakcija tjera ih na fizičko pražnjenje kroz čeljust.
- Nicanje zubi i istraživanje okoline: Kod beba i mlađih trogodišnjaka, usta su primarni organ za istraživanje svijeta. Osim toga, nicanje kutnjaka uzrokuje pritisak u desnima, pa griženje tvrdih predmeta – ili nečije ruke – pruža trenutno olakšanje.
- Obrana osobnog prostora i osjećaj ugroženosti: Ako mu drugo dijete naglo priđe, oduzme omiljeni predmet ili ga gurne, dijete ugrizom reagira instinktivno, braneći svoj prostor i granice.
- Testiranje uzroka i posljedice: Mlađa djeca često eksperimentiraju. Ugrizu nekoga samo da vide što će se dogoditi: kakav će glas odrasla osoba ispustiti, kakva će biti reakcija i hoće li nastati “drama”.
Kako reagirati u sekundi kada dijete nekoga ugrize?
Način na koji roditelj ili odgojitelj reagira u prvih 10 sekundi nakon ugriza ključan je za zaustavljanje ove navike. Vikanje, duga predavanja ili – najgora moguća metoda – “vraćanje ugriza djetetu da vidi kako to boli”, samo šalju poruku da je fizička sila prihvatljiv oblik komunikacije.
Umjesto toga, primijenite ovo pravilo od tri koraka:
- Zaštitite žrtvu i smirite situaciju: Fokus odmah preusmjerite na dijete koje je ugrizeno. Pružite mu utjehu i provjerite je li koža oštećena. Time djetetu koje je ugrizlo šaljete jasnu poruku da griženjem ne dobiva željenu pažnju.
- Kratko i jasno postavite granicu: Bez dugih govora i sa smirenim, ali čvrstim glasom recite: “Ne grizemo. Ugriz boli.” Važno je spomenuti postupak, a ne dijete (recite “Ugriz boli”, a ne “Zločest si”).
- Ponudite prihvatljivu alternativu: Pomozite djetetu da imenuje emociju i ponudite mu rješenje: “Ljut si jer ti je uzeo autić. Reci mu: ‘To je moje!’ ili dođi k meni po pomoć.” Ako guta zube ili ima potrebu za senzornim podražajem, dajte mu glodalicu ili tvrđu hranu poput mrkve.
Kada griženje prestaje biti samo faza i zahtijeva stručnu pomoć?
U većini slučajeva, griženje postupno nestaje samo od sebe kako dijete počne tečnije govoriti i bolje razumjeti vlastite emocije (obično oko treće godine).
Ipak, posjeta pedijatru, dječjem psihologu ili logopedu preporučuje se ako:
- Dijete nastavi učestalo grizati i nakon 3. ili 4. godine života.
- griženje je praćeno dugotrajnim, nekontroliranim izljevima bijesa i agresijom prema sebi ili drugima.
- Primjećujete da dijete znatno kasni u razvoju govora u usporedbi s vršnjacima, pa mu je ugriz jedini oblik komunikacije.
- Dijete pokazuje znakove izražene poteškoće u senzornoj integraciji (izrazito smetaju zvukovi, dodiri ili gužva).
Što možete učiniti kod kuće da spriječite nove ugrize?
Preduhitriti ugriz je uvijek lakše nego sanirati posljedice. Ako je vaše dijete sklonije griženju, pripazite na sljedeće:
- Pratite okidače: Uočite kada dijete najčešće grize – je li to prije ručka kad je gladno, pred spavanje kad je umorno ili u parku kad je previše djece?
- Rano prepoznajte znakove napetosti: Ako primijetite da se dijete stišće, crveni u licu ili fiksira drugo dijete, odmah fizički stanite između njih i preusmjerite mu pažnju.
- Radite na imenovanju emocija: Kroz slikovnice i igru svakodnevno učite dijete riječima kao što su “ljut”, “tužan”, “umoran” i “moje”. Što više riječi ima na raspolaganju, to će manje koristiti zube.




