Kako odgovarati na dječja pitanja tako da sami dođu do zaključka?

„Zašto je nebo plavo?“, „Kamo ode sunce kad padne noć?“, „Zašto pada kiša?“ – s djecom predškolske i rane školske dobi se ponekad čini kao da pitanja jednostavno nemaju kraja. I koliko god nam bilo najlakše odmah dati odgovor, ne moramo uvijek biti hodajuća enciklopedija. Ponekad je puno korisnije vratiti pitanje djetetu i pustiti ga da samo razmisli.

Kada mu odmah ponudimo gotov odgovor, razgovor tu uglavnom završava. Ako ga pitamo što ono misli, otvaramo prostor za razmišljanje, povezivanje i postavljanje novih pitanja. Dijete tako ne uči samo činjenice, nego i kako doći do odgovora.

„A što ti misliš?“

Sljedeći put kada vam dijete postavi pitanje, pokušajte ovako:

  1. Vratite pitanje djetetu.
    Umjesto da odmah objašnjavate, recite: „To je dobro pitanje. Što ti misliš, zašto se to događa?“ Možda ćete se iznenaditi odgovorom koji ćete dobiti.
  2. Pomozite mu da samo dođe do zaključka.
    Ako dijete kaže: „Sunce ode spavati kad padne mrak“, možete nastaviti razgovor: „A što onda osvjetljava nebo ujutro?“ Ne morate ga odmah ispraviti. Dovoljno je postaviti pitanje koje će ga potaknuti da malo bolje razmisli.
  3. Pohvalite razmišljanje, a ne samo točan odgovor.
    I kada dijete pogriješi, možete reći: „Sviđa mi se kako si o tome razmišljao.“ Tako mu pokazujete da nije problem ne znati odgovor i da je sasvim u redu pokušavati, pogriješiti i ponovno razmisliti.

Ne morate, naravno, svako dječje pitanje pretvoriti u malu lekciju. Ponekad je dovoljno samo zastati i pitati: „A što ti misliš?“ Upravo iz takvih kratkih razgovora dijete postupno uči kako promatrati svijet, povezivati stvari i samo tražiti odgovore.

Izdvojeno