Kako ostati sabran kad dijete ima tantrum: vodič za roditelje

Dijete se baca na pod usred trgovine, plače jer ne može dobiti još jednu igračku ili odbija otići iz parka. Vi pokušavate ostati mirni, ali u glavi vam se vrti sto stvari: ljudi gledaju, dijete ne prestaje plakati, a vi više ne znate što biste rekli.

U takvim trenucima lako je izgubiti strpljenje. Možda ćete povisiti glas, zaprijetiti kaznom ili jednostavno popustiti samo da sve što prije završi. To ne znači da ste loš roditelj. Tantrumi su zahtjevni i za dijete i za odraslu osobu.

Za dijete je tantrum najčešće način na koji pokazuje da se teško nosi s jakim osjećajima. Mala djeca još nemaju dovoljno razvijene sposobnosti da sama reguliraju ljutnju, frustraciju i razočaranje. Umor, glad, previše podražaja ili nagla promjena plana mogu biti dovoljni da se emocije potpuno otmu kontroli.

U tim trenucima ne morate pronaći savršenu rečenicu niti odmah zaustaviti plač. Vaš je prvi zadatak ostati dovoljno mirni da možete pomoći djetetu i zadržati jasnu granicu.

1. Prvo smirite sebe

Lakše je reći nego napraviti, pogotovo kada dijete vrišti, a vi ste već na rubu živaca. Ipak, prije nego što pokušate smiriti dijete, pokušajte usporiti vlastitu reakciju.

Udahnite, spustite glas i nemojte žuriti s odgovorom. Ako osjetite da ćete viknuti, uzmite nekoliko sekundi prije nego što progovorite.

  • Možete si u sebi reći: „Teško mu je. Ne moram ovo riješiti odmah.“

To ne znači da trebate popustiti ili dopustiti ponašanje koje nije prihvatljivo. Možete biti mirni i istodobno jasno reći što ne dopuštate.

2. Riješite sigurnost

Ako se dijete baca, udara glavom, udara druge ili pokušava istrčati na cestu, sigurnost je najvažnija. Maknite predmete kojima bi se moglo ozlijediti i, ako je potrebno, premjestite ga na sigurnije mjesto.

Na javnom mjestu nema potrebe za dugim objašnjavanjem. Ako ste blizu ceste, uzmite dijete za ruku ili u naručje i odvedite ga na sigurno mjesto, čak i ako se pritom buni.

  • „Neću ti dopustiti da istrčiš na cestu“ dovoljno je jasno. To nije kazna, nego zaštita.

3. Govorite kratko i jednostavno

Kada je dijete jako uzrujano, nije trenutak za predavanja i objašnjavanje zašto nešto ne može. Što je dijete uznemirenije, to je korisnije govoriti jednostavno.

Možete reći:

  • „Vidim da si jako ljut.“
  • „Htio si još ostati u parku.“
  • „Znam da ti je teško što sada moramo ići.“
  • „Tu sam.“

Time ne govorite da je njegovo ponašanje prihvatljivo. Pokazujete mu da razumijete što osjeća. O svemu ostalom možete razgovarati kada se smiri.

4. Nemojte inzistirati na zagrljaju

Neka djeca tijekom tantruma žele biti u naručju, dok druga ne žele nikakav dodir i treba im malo prostora. Zato nije potrebno inzistirati na zagrljaju.

  • Možete ponuditi: „Hoćeš da te zagrlim?“ Ako dijete odbije, ostanite u blizini i pričekajte.

Ako pokušava udarati vas ili druge, mirno ga zaustavite: „Neću ti dopustiti da me udaraš.“ Možete ostati nježni, ali granica treba biti jasna.

5. Ne mijenjajte granicu samo zato što je tantrum postao glasan

Ponekad roditelj popusti jer više jednostavno ne može slušati plač. Pogotovo kada ste u trgovini, restoranu ili parku i imate osjećaj da vas svi gledaju.

To se može dogoditi svakome. Ipak, ako ste već odlučili da je vrijeme za odlazak, pokušajte ne mijenjati odluku samo zato što je dijete počelo vrištati.

Možete reći:

  • „Znam da želiš još ostati. Danas ne možemo. Idemo kući.“

Djetetu možete biti podrška u razočaranju, a da pritom ne odustanete od granice.

6. Pokušajte preusmjeriti pažnju prije nego što tantrum dosegne vrhunac

Ako primijetite da dijete tek počinje negodovati, ponekad možete spriječiti veću eskalaciju promjenom aktivnosti ili pažnje.

  • U trgovini, primjerice, možete reći: „Hoćeš li mi pomoći staviti jabuke u vrećicu?“ Ako ste u parku, možete najaviti što slijedi: „Još ćemo jednom na tobogan pa idemo.“

Preusmjeravanje najčešće ima više smisla na početku. Kada je dijete već potpuno preplavljeno emocijama, nema potrebe nuditi deset različitih rješenja.

S vremenom ćete vjerojatno početi prepoznavati što najčešće prethodi tantrumu. Kod neke djece to je glad, kod druge umor, gužva, buka ili nagli prekid aktivnosti.

7. Nakon tantruma ne držite predavanje

Kada se dijete konačno smiri, nema potrebe ponovno otvarati svađu rečenicama poput: „Vidiš što si napravio“ ili „Sram te bilo zbog onoga u trgovini“.

Ali to ne znači da o ponašanju ne treba razgovarati. Kada je dijete mirno, možete kratko reći:

  • „Bio si jako ljut jer nismo kupili igračku. Smiješ biti ljut, ali ne smiješ udarati.“

Zatim možete razgovarati o tome što bi sljedeći put moglo pomoći. Dijete neće naučiti kontrolirati velike emocije nakon jednog razgovora. To se uči postupno, kroz mnogo sličnih situacija.

I roditelj smije imati loš dan

Tantrum je teško podnijeti kada ste odmorni i smireni, a još je teže kada ste umorni, žurite ili imate osjećaj da vas svi promatraju. Zato nemojte od sebe očekivati da ćete svaki put reagirati savršeno.

Ako ste jednom povisili glas, popustili ili se iznervirali više nego što ste željeli, možete kasnije razgovarati s djetetom i pokušati ponovno.

Cilj nije imati dijete koje nikada nema tantrum. Cilj je postupno naučiti dijete da prepoznaje svoje osjećaje i da ih izražava na prihvatljiv način. A pritom i roditelj uči kako ostati smiren kada situacija postane teška.

Ponekad je najbolja stvar koju možete napraviti jednostavna: ostati blizu, sačuvati granicu i pričekati da najjači val emocija prođe.

Izdvojeno