Koliko ste puta djetetu dali mobitel samo da biste imali nekoliko minuta mira? Ako je odgovor „više puta nego što želim priznati”, niste jedini.
Ekrani su danas dio svakodnevice. Djeca ih gledaju kod kuće, uče uz njih, igraju igrice, razgovaraju s prijateljima, gledaju crtiće i istražuju sadržaje koji ih zanimaju. I roditelji ih ponekad koriste kao vrlo praktično rješenje – u čekaonici, u autu, tijekom kuhanja ili jednostavno onda kada nam treba nekoliko minuta predaha.
Problem nije u tome što je dijete ikada pogledalo crtić ili uzelo mobitel u ruke. Važnije je pitanje kakvu ulogu ekrani imaju u njegovom danu.
Kada ekran postaje problem?
Ekran sam po sebi nije ni „dobar” ni „loš”. Puno ovisi o tome što dijete na njemu radi, koliko vremena provodi pred ekranom, koristi li ga samo ili s odraslom osobom te – možda najvažnije – što zbog ekrana izostaje.
Ako dijete zbog mobitela manje spava, manje se kreće, manje razgovara s roditeljima, manje se igra ili sve teže prihvaća trenutke bez ekrana, vrijeme je za sagledati cijelu sliku.
Kanadsko pedijatrijsko društvo među znakovima problematične uporabe ekrana navodi upravo situacije u kojima ekran počinje ometati san, školu, igru, fizičku aktivnost ili odnose s obitelji i prijateljima. Izrazita frustracija kada se ekran ugasi ili osjećaj dosade i nezadovoljstva svaki put kada uređaj nije dostupan je također znak za uzbunu.
Drugim riječima, nije presudno samo pitanje „Koliko je dugo dijete danas gledalo u ekran?”, nego i „Što je za to vrijeme radilo i što je zbog toga propustilo?”
Koliko vremena pred ekranom je previše?
Za najmlađe postoje jasnije preporuke. Svjetska zdravstvena organizacija ne preporučuje vrijeme pred ekranom za dojenčad mlađu od godinu dana. Za jednogodišnjake također ne preporučuje sedentarnu uporabu ekrana, dok za djecu od 2 do 4 godine preporučuje najviše jedan sat dnevno, pri čemu vrijedi pravilo – manje je bolje.
Za djecu predškolske dobi pritom nije važno samo „skinuti” ekran s dnevnog rasporeda. Jednako je važno osigurati dovoljno vremena za kretanje, igru, razgovor, čitanje i kvalitetan san. WHO za djecu od 3 do 4 godine preporučuje najmanje 180 minuta različitih oblika tjelesne aktivnosti tijekom dana, od čega najmanje 60 minuta aktivnosti umjerenog do snažnog intenziteta, uz 10 do 13 sati sna.
Kod školske djece i tinejdžera situacija je složenija. Ekrani su dio školovanja, komunikacije i društvenog života pa nije realno svu uporabu svesti na jednu brojku. Umjesto toga, stručne smjernice naglašavaju obiteljska pravila, kvalitetu sadržaja, zajedničko korištenje i ravnotežu s drugim važnim aktivnostima.
„Ali ja mu dam mobitel samo da imam malo mira…”
I upravo je ovo dio o kojem roditeljima treba govoriti bez osuđivanja.
Ponekad nam stvarno treba petnaest minuta mira. Ponekad moramo obaviti telefonski poziv, završiti posao, skuhati ručak ili jednostavno udahnuti.
Roditelj ne mora biti animator 24 sata dnevno.
Problem nastaje kada ekran postane gotovo jedini način na koji dijete može biti mirno, zabavljeno ili zadovoljno. Ako svaki trenutak dosade automatski rješavamo mobitelom, dijete dobiva manje prilika za ono što je također važno za razvoj – samostalnu igru, kreativnost, razgovor, istraživanje i učenje kako podnijeti dosadu.
Zato nije cilj roditeljima poručiti: „Nikada više nemojte dati djetetu mobitel.”
Puno je korisnije pitati:
„Je li mobitel u ovom trenutku najbolja opcija ili samo najbrža?”
Nije svaki ekran isti
Crtić koji dijete gleda zajedno s roditeljem nije isto što i sat vremena nasumičnog scrollanja.
Video u kojem dijete nešto uči nije isto što i sadržaj koji samo beskonačno izmjenjuje podražaje.
Igrica koju dijete igra s prijateljem nije ista situacija kao kada dijete satima samo prelazi iz jednog sadržaja u drugi.
Zato stručne preporuke sve više naglašavaju kvalitetu i svrhu korištenja, a ne samo štopericu. Kanadsko pedijatrijsko društvo preporučuje davanje prednosti sadržajima koji su razvojno primjereni te edukativni, aktivni ili društveni, uz uključivanje roditelja kad god je to moguće.
Što roditelj može napraviti već danas?
Ne trebamo odmah uvoditi deset novih pravila. Nekoliko jednostavnih promjena može biti dobar početak.
1. Uvedite vrijeme bez ekrana
Na primjer, obrok može biti vrijeme kada su mobiteli sa strane. Isto vrijedi za zajedničko druženje ili razgovor.
2. Mobitel ne mora biti uvijek dostupan
Ako dijete ima uređaj stalno uz sebe, puno je teže razviti naviku da ga samo odloži. Dogovorite kada se mobitel koristi, a kada ne.
3. Ugasite ekrane prije spavanja
Posebno je korisno uvesti mirniju rutinu prije odlaska u krevet. Kanadsko pedijatrijsko društvo preporučuje izbjegavati ekrane barem sat vremena prije spavanja te ih držati izvan dječjih spavaćih soba.
4. Pogledajte sadržaj koji dijete gleda
Pitajte dijete što prati, što mu je zanimljivo i zašto. Kod mlađe djece pokušajte povremeno gledati zajedno i razgovarati o onome što vide.
5. Ne koristite ekran za baš svaku emociju
Ako je dijete tužno, ljuto ili mu je dosadno, ne mora svaki put dobiti mobitel. Ponekad mu treba zagrljaj, razgovor, kretanje, igra ili jednostavno malo vremena da prođe kroz emociju.
6. Pogledajte vlastite navike
Djeca ne uče samo iz pravila koja im postavljamo. Uče i gledajući nas.
Ako odrasli tijekom obroka stalno provjeravaju mobitel, teško je djetetu objasniti zašto ono svoj uređaj mora ostaviti sa strane. Stručne preporuke zato naglašavaju i roditeljsko modeliranje zdravih navika korištenja tehnologije.
Što kada dijete burno reagira kad ugasimo mobitel?
Ovakve reakcije mogu biti sasvim očekivane, osobito ako je dijete naviklo na vrlo čestu ili teško ograničenu uporabu ekrana.
Pomaže ako su pravila poznata unaprijed, a ne nastaju tek u trenutku kada roditelju prekipi.
Umjesto: „Odmah gasi!” možemo najaviti: „Imaš još deset minuta, a onda gasimo.” I zatim se dogovora držati.
Kod mlađe djece može pomoći i konkretan prijelaz: završiti epizodu, spremiti igru, pozdraviti se sa sadržajem i ponuditi ono što slijedi – kupanje, večeru, čitanje, slaganje kockica ili odlazak van.
Cilj nije da dijete nikada ne bude ljuto zbog gašenja ekrana. Cilj je pomoći mu da postupno nauči nositi se s granicama.
Što ponuditi umjesto ekrana?
Ovo je često najteži dio. Ako djetetu samo kažemo „nema više mobitela”, a ne ponudimo ništa drugo, teško ćemo postići promjenu.
Zato vrijedi imati nekoliko jednostavnih alternativa: odlazak u park, društvena igra, crtanje, slaganje, knjiga, glazba, pomoć oko kuhanja, igra s drugom djecom ili neka organizirana aktivnost.
Djeci je potrebno i vrijeme u kojem ne moraju biti stalno zabavljena.
Dosada nije nužno problem koji treba odmah riješiti. Ponekad upravo iz dosade nastane igra, ideja ili neka nova aktivnost.
Ne moramo ekran izbaciti iz života. Trebamo mu pronaći mjesto koje neće zauzeti mjesto svega ostalog što je djetetu potrebno.
A ako vam je ponekad ipak potrebno nekoliko minuta mira – i to je u redu.
Važno je samo da mobitel ne postane jedini način na koji dijete zna biti mirno, zadovoljno i zabavljeno.
Upravo smo o ovoj svakodnevnoj roditeljskoj dilemi razgovarali sa stručnjacima u sklopu naše suradnje s Bumblebee centrom. A ako tražite kvalitetne sadržaje i aktivnosti za djecu, u Bumblebee centru dostupni su različiti programi kroz koje djeca mogu učiti, istraživati, družiti se i kvalitetno provoditi vrijeme – i izvan ekrana.
